Pretpostavlja se da je grad ispod tvrdjave Sokol (Šcepan grad), na sastavu Tare i Pive, Porfirogenitovo i Dukljaninovo Medjurjecje. Soko je pripadao Sandalju Hranicu. U povelji kojom Sandalj i njegova braca ustupaju Dubrovniku svoju polovinu Konavala, 1419 godine, kaže se da je pisana pod Sokolom. Poslije Sandaljeve smrti pa sve do pada pod Turke Soko je bio u rukama Hercega Stjepana. Nema sumnje da je Soko bio njegov glavni grad jer se pominje na prvom mjestu u svim poznatim poveljama iz XV vijeka. Po njemu se Herceg Stjepan naziva «od Sokola». Turci su uzeli Soko 1465. godine.

Grad nije imao kontinualne obimne zidove jer to konfiguracija terena nije dozvoljavala, ali su ih zato skoro vertikalne stijene zamjenjivale. Gradu se prilazi sa jedne zaravni, iznad koje se na vrlo strmim stijenama nalaze ostaci gornjeg dijela grada. Na gornjem dijelu, koji je na oko 400 m nad Pivom, nalaze se ostaci zidova i kula, kao i dvije «klupe» usjecene u stijenu i okrenute prema Pivi. Pogled koji se odavde pruža na Pivu i okolinu velicanstven je, a omogucavao je i izvanrednu kontrolu. Hercegov dvor, koji se pominje u povelji, mogao se nalaziti samo na onoj maloj zaravni ispod najvišeg dijela grada. Pod gradom prema sjeveru leži veca crkva, koju je svakako podigao Herceg Stjepan u posljednjoj deceniji svoga života.

Grad je imao i podgradje, dosta niže na samim stavama Pive i Tare – nazvano Šcepan Polje, gdje postoje ostaci jedne vece crkvene gradjevine.